skip to main |
skip to sidebar
MY VITAE
Božidar Milinović rođen je 1960. godine u Rijeci, najvećoj luci i pomorskom središtu Hrvatske, gdje živi i radi u dječjoj bolnici na Kantridi. Nakon završene osnovne glazbene škole vrlo se mlad počinje zanimati za glazbu. Glazbu upoznaje tijekom svoje najranije mladosti putem gramofonskih ploča koje je njegov otac, pomorac donosio iz inozemstva. U početku ga privlače rock'n'roll i twist, a za jazz glazbu se opredjeljuje nešto kasnije i ostaje njezin poklonik sve do danas. Veliki je ljubitelj i pasionirani jazzista. Jazz glazba na jedan način mijenja njegov stil života te se i on opušta svirajući baš upravo jazz. Božidaru, zbog svoje strastvene ljubavi prema jazzu, prijatelji i prijatelji-slikari daju nadimak "Mr Jazz". Za mnoge, "Mr Jazz", znalac je koji će uvijek s puno oduševljenja pripovijedati o toj magičnoj glazbi. Od 1991. godine ta ista glazba, njegova inspiracija, prati ga i u slikarstvu. Zanimljiva je ta riječ "JAZZ" ,ta glazba toliko iskrena koja ga prati već više od dvadeset godina, a od 1991. postala je inspiracija u njegovom likovnom stvaralaštvu. Godine 1994. Božidar započinje svoje samostalne slikarske izložbe, brižljivo realizirajući svaki projekt koji postavi pred sebe. Do danas je ostvario 12 samostalnih izložbi koje su bile vrlo dobro posjećene. Tako je izlažući svoje slike, portrete jazz glazbenika, imao čast ugostiti i neke od poznatijih hrvatskih i riječkih jazzista kao što su Darko Jurković - Charlie, Elvis Stanić Group, Goran Rukavina Zlatko Barač i naravno, legendu svjetskog glasa Boška Petrovića. Od 1995. do 1997.godine, izlaže svoje radove u atriju hotela "Rotonda" u Novigradu-Cittanova, u Istri, povodom ljetnog jazz blues festivala, pod nazivom "Heineken Music Nights". Izložbu "I Got Rhythm" otvara Boško Petrović 1997., naravno u "Rotondi". Izložba upravo zbog svoje posebnosti ostavlja simpatičan trag između jazza i slikarstva u kojem je Božidar, za prijatelje "Mr. Jazz", stvorio svoj jedinstven i lako prepoznatljivi stil. Nižu se tako rado viđene izložbe, kao što su "Ne hvala, volim jazz" (1998.), zatim "Essential All Stars" (1999.) i nešto posebnija "Priča s Costabelle" (2000.), gdje su prikazani motivi dječje bolnice na Kantridi.
Autor je 2001. godine obilježio desetu obljetnicu svog likovnog stvarališta s izložbom "Prijatelji & legende" , na kojoj su kao gosti-glazbenici prisustvovali Zlatko Barač (saksofon) i Luka Toman (el. gitara).
MY OTHER HOMES
Nema komentara:
Objavi komentar